Postovi
Te neke knjige pt.2
Izdavanje blog materijala u obliku knjige. Dakle, prijespomenuti blogeri su to učinili i vrlo mi je drago da jesu. Eto, nedavno je jedna djevojka koja voli moj blog, a kreće se u izdavačkim krugovima kontaktirala neke od izdavača jer misli da bi ja svoj blog trebao izdat. Meni je to malo čudno, jer moj blog stvarno jest blog tijeka misli, ali dobro. I sad, neki su se i javili. Jergović je recimo pročitao neke priče i rekao da mu se dopadaju. Meni je to dobro, jer ja nikaj od Jergovića nisam pročitao. No, htjedoh reć da se ne kužim baš u te spike. Jedan izdavač mi je rekao da ću u najgorem slučaju dobit kvalitetan negativan odgovor. Drugog čekam da dovrši svoju knjigu. Ono kaj sam skužio je da su ti ljudi strahovito osjetljivi na činjenicu da nisu prvi dobili materijal na čitanje, što ne razumijem. Recimo, dok snimiš album, nudiš ga svud okolo dok jedna od izdavačkih kuća ne kaže da prolazi. No, tu obvidno nije tako. Možda zato kaj se, iako se u muzici kod nas ne vrti neka lova, u književnosti vrti još manje, pa taština više dolazi do izražaja. Ili se radi o nekakvom prinicipu po kojem to funkcionira, a za koji ja nisam znao. Eto, preuredih blog ne bi li jebiga, izgledao normalnije. Učinio sam to potpuno sam, sa nikakovim znanjem i pucam od ponosa.
Malo mi je žao kaj sam onak ispljuvao noisya u zadnjem postu, jer sam kod njega na blogu pročitao da je stvarno nervozan glede spomenute knjige, ali jebiga, tak to ide. Dodao sam i svoje myspace sranje, pa sad možete tamo poslušat kaj snimuckam, a s vremenom će se dogodit i neki linkovi sa strane. Nevjerojatno je da ja nikaj nisam pisao, a i dalje sam imao 200 posjeta dnevno, i tih dana. Baš onak, koji sam mick jagger, to nije istina. I nisam tu da bi se svađao s ljudima, nikoliko, te nisam ogorčen, koliko god bi se plićem dijelu populacije moglo tako činit. Ja sam jednostavno hiperaktivni živčenjak i to je to. Daleko od toga da sam stalno živčan, do čega se moglo doć čitajuć prošli blog sa jebanjima matere dariusu, te daleko od toga da prezirem ljude koji rade osam sati dnevno, do čega je površan čitatelj isto tako mogao doć. Mislim da bi mogao ovdje pastat neke meni drage tekstove s prošlog bloga u očekivanju novih, čisto zato da se prisjetim kak je to pisat s guštom.
Nisam pisac. Skriboman sam, i to bivši možda. Jednostavno sam si u zadnjih godinu dana stisnuo autocenzuru ne bi li moja djevojka bila pod manjim pritiskom kaj je sa čovjekom kojeg se općenito smatra kretenom. I nije uspjelo. Dakle, ta situacija ne pali pretjerano. I rekoh neki dan jebiga, moram pisat iako nijesam pisac. Volim pisat, fali mi izrazit neke stvari ovdje, podijelit neke stvari s nepoznatim mi ljudima. Do problema je došlo i tako kaj svako ko mi je pratio blog dulje od 3 posta misli da me pozna, to je isto interesantna stvar. A ja se stvarno ne volim petljat u tuđe živote, pa tako ni tuđe blogove i nije mi jasno otkud ljudima poriv da dođu na nečiji blog i negativno komentiraju nekaj kaj nikako nije vezano uz njih. Kolika količina dosade se tu mora događat?
Sa strane imate link i na Caffe forum, mlad forum s puno potencijala. Trenutno se bazira na big brotheru većma, s obzirom na to da je vjerojatno forum s najvećom bazom BB poklonika koji imaju više od 15 godina, točnije, dođosmo do podatka da nam je prosjek oko 3 banke u momentu kad je Simon tak fantastično jebo Zokiju majku s tih 10 godina razlike. Kakov glupi arap. Ako Danijel ne odnese milju, ugrist ću se za gležanj. Na žalost, čini se da će to tak nekak i bit. Useri na forumu su ludi i nezaboravni. Obavezno posjetiti.
Pula, sajam knjige. Dakle, ja sam najveći debil ikad, uvaljujuć se jutarnjoj konobaresi ostavljajuć joj mail, na kaj ona govori da joj ima susjed kompjuter. A ja se smiješim šeretski, bacam rukoljub, govorim da se javi kad dođe u Zg i to. Mobitel mi nije pao na pamet ni u jebenom ludilu. U prošlom tekstu zaboravih spomenut Alidu, za koju mi se čini da ima više mozga nego kaj prosječni puk ikoliko može podnijet. Tak je fino objasnila koncept pjesama o mirni, da mislim da ni eugen to ne bi tak dobro objasnio. Vrlo suvisla i simpatična žena. Nadalje, Marko iz splita, dio one zle ekipe koja se druži s Čadežom, tip koji mrzi internet. Mrzi ga tako iskreno, da je to famozno. Jako normalan lik, bar mi se čini. Ne znam, volim za sebe mislit da dobro kužim ljude na prvu, iako sam se nebrojeno puta zajebo, pa to onda baš i ne drži vodu, ako ćemo tako.
A što se tiče gulaša i šuge, jebiga, Bookaleta je naručio njoke sa šugom. Prvo sam mislio da sam krivo čuo, al kad je par puta ponovio, kaj da mu velimo. Spominjali smo pizzu s aidsom i odrezak s ebolom, al to nemaju. Istra. Šug, brijem da se tak veli, je nekakav gulašoliki umak koji se hiće na njoke. No, htio bih ga vidjet da isto naručuje u Zg. Doduše, u dubravi bi mu vjerojatno i donijeli.
Objavio drito konj u 6. prosinac 2006 7:25:00
11 Comments: